Da li je Poslanik, s.a.v.s., griješio?

Da li je Poslanik, s.a.v.s., griješio?

Pitanje: Moje pitanje je vezano za Poslanika, s.a.v.s. Neki ljudi kažu da on nije griješio, a drugi smatraju da je ipak činio grijehe. Mislim da on nije bez grijeha, jer je čovjek. Da li mi možeš saopćiti ispravno mišljenje koje se temelji na Kur’anu i hadisu? Najljepša vam hvala i Allah je najveći.

Odgovor: Prvo - Upotrebljavanje riječi grijeh u ovome pitanju je velika greška, jer je “hataja” množina riječi “hatietun”, a takva greška je nemoguća kad je riječ o Poslaniku. Ispravnije je kazati “ahtau”, množina od “hataun”, jer se ova vrsta pogreške (hataun) lahko oprašta, dok sa grijehom (hatietun) nije takav slučaj.

Drugo
Što se tiče grijeha (hatietun), poslanici od kojih je i Muhammed, s.a.v.s., nakon što su postali poslanici, nisu uradili nijedan takav grijeh s ciljem nepokornosti Allahu. U ovome se slažu svi muslimani. Dakle, poslanici su sačuvani od velikih grijeha, dok od sitnih nisu. Šejhul-islam, Ibn-Tejmije, kaže: “Većina islamskih učenjaka, kao i skupina zastupaju mišljenje da su poslanici sačuvani od velikih ali ne i od malih grijeha. Ovo je stav i većine učenjaka tefsira, hadisa i fikha. Čak možemo ustvrditi da sve ono što se prenosi od prvih generacija, priznatih imama, ashaba, tabi’ina (generacija nakon ashaba) ukazuje na ovaj stav.” (Medžmu’ul-fetava, 4/319)

Ovo pitanje je upućeno i Stalnom vijeću za fetve:

Pitanje
Neki ljudi, od kojih su i nevjernici, tvrde da poslanici, kao i ostali ljudi griješe. Kažu da je prvi čovjekov grijeh počinjen od strane Kabila koji je ubio Habila...Zatim, Davud koji je, nakon što su mu došla dva meleka, saslušao prvog a drugog nije. Također, slučaj Junusa kad ga je progutala riba. Zatim, slučaj Poslanika, s.a.v.s., i Zejda b. Harisa, kada je, kako kažu, sakrio nešto što je morao kazati i iznijeti. Također njegov slučaj sa ashabima kada im je rekao: “Vi bolje znate čisto dunjalučke stvari.” Oni kažu da je u tom pitanju pogriješio. Zatim, slučaj sa slijepcem: “On se namrštio i okrenuo zato što je slijepac njemu prišao.” Da li poslanici i vjerovjesnici, uistinu, griješe i kako odgovoriti ovim griješnicima?

Odgovor
Da, poslanici i vjerovjesnici griješe, ali ih Allah, dž.š., ne podržava u njihovim greškama, nego ih objašnjava. To je vid milosti prema njima i njihovim narodima. On im oprašta i prima njihovu tevbu, jer je On onaj Koji prašta i Koji je milostiv. Ovo je vidljivo iz proučavanja kur’anskih ajeta koji se bave temama navedenim u gornjem pitanju. Što se tiče Ademovih sinova, pored toga što oni nisu poslanici Allah je ukazao na loše djelo koje je uradio jedan od njih.
(Abdul-Aziz b. Baz, Abdur-Rezak Afifi, Abdullah b. Guadejn, Abdullah b. Kaud, Fetava el-ledžne ed-daime, broj 6290, 3/194)
Što se tiče vremena prije poslanstva, ulema smatra da je moguće da urade neke manje grijehe, ali je nemoguće da urade neki veliki grijeh kao što su zinaluk, konzumiranje alkohola i slično, jer su od toga zaštićeni.
Što se tiče vremena nakon poslanstva, istina je da im se desi neki manji grijeh, ali ne budu podržani u tome.
Šejhul-islam Ibn-Tejmijje kaže: “Prenosi se od većine uleme da poslanici nisu nepogrješivi kad su u pitanju mali grijesi, ali se ne podržavaju u tome. Ulema ne tvrdi da im se ni u kom slučaju ne može desiti manji grijeh. Rafidije (šije) su prva frakcija i najglasniji u stavu da su poslanici apsolutno nepogrješivi. Oni zauzimaju takav stav čak i kad je u pitanju zaborav, nenamjerno djelo i tumačenje određenih postupaka.” (Medžmu’ul-fetava, 4/320)
Poslanici su nepogrješivi u dostavljanju od Allaha, dž.š. Ibn-Tejmije veli:
“Ajeti koji govore o poslanstvu vjerovjesnika ukazuju da su oni nepogriješivi u onome što dostavljaju od Allaha, dž.š. Sve ono što oni saopćavaju je istina. Uostalom to je značenje nubuvveta: Allah ga obavještava (glagol “enbee” znači obavijestiti) o gajbu – nevidljivom, a on obavještava ljude o tome. Poslanik je zadužen pozivanjem ljudi i saopćavanjem Allahove Objave. (Medžmu’ul-fetava, 18/7)
Što se tiče nenamjerne greške ona može biti iz dvije oblasti: Iz oblasti dunjaluka, gdje se može desiti, kao što se i dešavalo, da Poslanik, s.a.v.s., pogriješi. On je u tome kao i ostali ljudi, kao što su zemljoradnja, medicina, obrada drveta itd. Allah, dž.š., nam nije poslao trgovca, zemljoradnika, stolara ili doktora. Greška u ovim stvarima je normalna za ljudsku prirodu i ona ne utiče na njegovo poslanstvo. Prenosi se od Rafi’a b. Hudejdža da je rekao: “Kad je Poslanik, s.a.v.s., došao u Medinu ashabi su oprašivali palme, pa ih je upitao: 'Šta to radite?' Oni su mu kazali šta čine, a on im tada reče: 'Možda bi bilo bolje da to ne radite.' Oni su ga poslušali i nisu to više radili. Kasnije se pokazalo da su plodovi slabiji, te su mu oni to spomenuli. On im tada reče: 'Ja sam čovjek poput vas. Kad vam naredim nešto iz oblasti vjere to prihvatite, a ako vam kažem nešto po svome mišljenju – pa i ja sam čovjek.'” (Muslim, 2361) Primjećujemo da je Poslanik, s.a.v.s., pogriješio u ovoj dunjalučkoj stvari, jer je on u tome poput ostalih ljudi, ali on ne griješi u stvarima vjere.
Što se tiče nenamjerne greške u stvarima vjere: Mišljenje koje preovladava kod uleme je da se to može desiti Poslaniku, s.a.v.s., ali samo kao činjenje onoga što nije bilo preče. Moglo se desiti da se pojavi neko pitanje o kojem nije imao šerijatski tekst na koji bi se oslonio, te bi on nastojao pronaći rješenje po svome zaključivanju, kao što to rade i muslimanski učenjaci – ako pogodi ispravno rješenje tada ima dvije nagrade, a ako pogriješi ima jednu. Tako i Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Kad vladar donese presudu i pogodi – pripadaju mu dvije nagrade, a kada donese presudu i pogriješi – pripada mu samo jedna nagrada.” (Buharija, 6919 i Muslim, 1716, preko Ebu-Hurejre)
Ova vrsta greške se desila Poslaniku, s.a.v.s., sa zarobljenicima Bedra:
Prenosi se od Enesa da je rekao: “Poslanik, s.a.v.s., od ljudi je zatražio mišljenje o pitanju zarobljenika u bici na Bedru, govoreći da im je Allah omogućio da sa njima rade šta žele. Omer b. el-Hattab je ustao i rekao: 'Božiji Poslaniče, ubij ih.' Poslanik, s.a.v.s., se okrenuo i otišao. Potom se vratio i rekao: 'Allah, dž.š., vam je omogućio da sa njima postupite kako hoćete, ali su oni vaša dojučerašnja braća.' Omer je ponovo ustao i rekao: 'Božiji Poslaniče, pobij ih.' On se opet okrenu od Omera i ponovi svoje pitanje. Tada ustade Ebu-Bekr i reče: 'Božiji Poslaniče, šta misliš da im oprostiš i prihvatiš otkup?' Poslanik, s.a.v.s., se razvedri, oprosti im i prihvati od njih otkup. Nakon toga Allah, dž.š., je objavio: 'Da nije ranije Allahove odredbe, snašla bi vas patnja velika zbog onoga što ste uzeli.'” (El-Enfal, 68 /Hadis prenosi Ahmed.)
Primjećujemo da o ovom pitanju Poslanik, s.a.v.s., nije imao jasan tekst i rješenje, te je sam potražio rješenje, uz konsultacije ashaba. Pokazalo se da je pogriješio u biranju ispravnijeg mišljenja.
Malo je ovakvih slučajeva u hadisu i na nama je da vjerujemo u nepogrješivost poslanika i vjerovjesnika, te da znamo kako oni nisu neposlušni Allahu, dž.š. Također moramo biti vrlo oprezni u pogledu riječi onih koji nastoje ubaciti neke sumnje u pogledu Poslanikovog, s.a.v.s., dostavljanja objave, preko činjenice da može pogriješiti u dunjalučkim stvarima. Međutim, velika je razlika imeđu ovoga dvoga. Također, treba biti na oprezu u pogledu zabludjelih koji smatraju da su neki šerijatski propisi, o kojima nas obavještava Poslanik, s.a.v.s., plod njegovih ličnih razmišljanja koja mogu biti ispravna, ali i neispravna. Šta oni kažu na Allahove riječi: “ On negovori po hiru svome, to je samo Objava koja mu se obznanjuje.” Molimo Allaha da nas sačuva zastranjivanja i zablude. Allah najbolje zna.
Odgovori o islamskom vjerovanju - Muhammed Salih Munedždžid - 69 str.